Povijest o Grožnjanu
U vrijeme vladavine Austrije područje općine Grožnjan je doživjelo procvat. Zahvaljujući izgradnji uskotračne željezničke pruge “Parenzana” (1902) razvila se trgovina pa se i poljoprivredna proizvodnja povećala. Vino, ulje, jaja i drugi poljoprivredni proizvodi bez problema su se prodavali u Kopru i Trstu. Prema popisu stanovništva iz 1910.g. u gradskoj jezgri Grožnjana živjelo je 1.658 stanovnika, a na cjelokupnom području općine 4.028 stanovnika. Grožnjan je imao liječnika, poštu, školu, odvjetnika, bilježnika, uljaru, pekaru, trgovine hranom i odjećom, dvije mesnice, nekoliko gostionica i više drugih obrtnika: postolari, kovači, krojači, stolari …
Pad Austrije i dolazak Kraljevine Italije kao i svjetska ekonomska kriza u mnogome je obilježila i ovo područje. Zbog brojnosti obitelji 20-tih godina ovog stoljeća iz Grožnjana je počela ekonomska migracija – mnogi su posao potražili u Trstu i prekomorskim zemljama. periodu vladavine Kraljevine Italije područjem Grožnjanštine prolazio je glavni vodovod od Buzeta do mora, veća mjesta su bila elektrificirana i izvršena je bonifikacija doline rijeke Mirne. Padom fašističke vlade Italije 1943.g. buknuo je ustanak u kojemu su uz Hrvate i Slovence sudjelovali i talijanski antifašisti, koji su se do 1945. borili protiv njemačke okupacije.
Godine 1965. Grožnjan je proglašen GRADOM UMJETNIKA.
Likovni umjetnici pokreću ponovno oživljavanje grada. Članovi društva likovnih umjetnika Slovenije i Hrvatske naseljavaju grad i otimaju ga od daljnjeg propadanja. Kipar Aleksandar Rukavina vodi i sinkronizira djelatnosti. Likovni umjetnici organiziraju u starim napuštenim kućama likovnu koloniju koja se kasnije pretvara u mjesto boravka i rada mnogih autora.
Prazne Grožnjanske kuće djelomično su naselile obitelji iz okolice, 1965.g. kada je osnovan “Grad umjetnosti” dio kuća dano je na korištenje likovnim umjetnicima iz Hrvatske, Slovenije i Vojvodine, a dio kuća je 1969.g. dano na korištenje Kulturnom centru Međunarodne federacije Muzičke omladine. Tako je Grožnjan od grada obrtnika postao grad umjetnika. Sada ljeti među obnovljenim kućama i po malim trgovima – s ložama i majušnim lukovima, valjkastim dimnjacima i arhitravima s grbovima i datumima, ukrašenima kovanim željezom – odjekuju njegovim popločanim uličicama zvuci čarobne glazbe koji ne dopuštaju da Grožnjan utone u zaborav.
U Općini Grožnjan službeni jezici su Hrvatski i Talijanski a komuniciranje Slovenskim jezikom ne predstavlja problem. Ovdje je to sasvim prirodna situacija.
1975. Osimskim sporazumom definirana je granica između Republike Italije i SFRJ, a područje zone B definitivno je dodijeljeno Jugoslaviji. Posebna klauzula Londonskog memoranduma predviđala je mogućnost koja je – skupa s nacionalizacijom, oduzimanjem imovine, prisilnom suradnjom, ograničenjima svih vrsta, lošom poljoprivrednom politikom (umjesto tradicionalnih poljoprivrednih kultura poput vinove loze, maslina i voća, nameće se sadnja pšenice), prekidom dugogodišnjih ekonomskih veza s Koprom i Trstom, kršenjem vjerskih prava, prisilnom promjenom škole, zastrašivanjem i propagiranjem terora…, sve istaknuto sa snažnom talijanskom propagandom – dovelo je do egzodusa 2/3 stanovništva s tog područja, pa je u samom Grožnjanu ostalo svega nekoliko izoliranih obitelji.
Napuštene kuće u Grožnjanu dijelom su okupirale obitelji iz okolice a 1965. godine, kada je Grožnjan proglašen “Gradom umjetnika”, smještaj su pronašli hrvatski, slovenski i vojvođanski umjetnici, dok je 1969. godine još nekoliko kuća prepušteno na raspolaganje Međunarodnom kulturnom centru Hrvatske glazbene mladeži. Tako je Grožnjan od grada obrtnika postao gradom umjetnika. Sada, ljeti, između obnovljenih kuća i njegovih trgova – s lođama i lukovima, s cilindričnim kaminima i arhitravima s grbovima i datumima izgradnje, ukrašenim kovanim željezom – odjekuju čarobni zvukovi glazbe koji ne dopuštaju da Grožnjan potone u zaborav. Iako djeluje kao slobodna općina od 1358. godine, 1955. godine Grožnjan biva pripojen općini Buje, ali je vlastitu autonomiju povratio 1993. godine.