— Tullio Vorano
Povjesničar umjetnosti
Došli smo tako, više nego uspješno i iznad ponajboljih očekivanja, do dvadesetog izdanja Ex tempore Grožnjan.
Pokojni prof. Sergio Molesi, jedan od inicijatora ove manifestacije i ustaljeni član ocjenjivačkog žirija, je tijekom njezina četvrtog izdanja, 1997. g. okvalificirao „suludim“ njezin izvanredni rast i pobjedonosno je uzviknuo. „Aleluja!“ I doista bilanca ove svojevrsne fešte slikarstva i umjetnosti uopće, kao i niza drugih usputnih aktivnosti je upravo zadivljujuća: više od dvije tisuće dosadašnjih autora izlagača s najmanje četiri tisuće izloženih radova! Razumljivo je stoga da organizatori (Talijanska Unija u Rijeci, Narodno Sveučilište u Trstu, Zajednica Talijana Grožnjan i Općina Grožnjan) mogu biti ponosni na postignute rezultate i samo poželjeti da se Ex tempore nastavi s isto toliko uspjeha.
Izložba prva dva nagrađena rada u dosadašnjim izdanjima Ex tempora na neki način želi biti trenutak predaha i razmišljanja. Matematika nam ukazuje da bi ovom prigodom trebali izložiti 38 radova, no zbog više razloga publici će biti izloženo „samo“ 34 rada. Valja razmotriti uzroke tog izostanka i poduzeti svrsishodne mjere kako se ubuduće oni ne bi ponovili. U svakom slučaju pred nama je impozantna zbirka istarske suvremene umjetnosti, koja ujedno ima i transgranično obilježje, jer su u njezinom stvaranju, i to prije službenog pada granica, sudjelovali umjetnici iz triju susjednih Država – Hrvatske, Slovenije i Italije. U tom smislu zbirka predstavlja istinski iskaz višekulturalnog vizualnog i duhovnog izričaja. No bez obzira na to, iako izuzetno značajno obilježje, zbirka sa svakim pojedinačnim radom, a osobito kao cjelina, sadržava u sebi visoki umjetnički domet, pa ju stoga valja na odgovarajući način sačuvati i pohraniti. Pomno valja promišljati i pronaći najbolja rješenja: po mom sudu ideja o zbirci, u vidu stalne umjetničke galerije, nije za odbacivanje.